Ne stvaram predmete da ispune prostor. Stvaram ih da prostoru daju identitet i autentičnost.
Moj put nije nastao kao odluka, već kao prirodan nastavak potrebe da izrazim vlastiti pogled na svijet. Zato nikada nisam tražila gotove odgovore. Birala sam teži put – put pokušaja, pogrešaka, ponovnih početaka i znanja koje se osvaja vlastitim iskustvom.
Moje stvaralaštvo ne pripada jednom stilu niti jednom pravcu. Kroz različite forme uvijek se provlači ista nit – potreba za slobodom, odsustvo straha od nesklada i povjerenje u ono što još nema potvrdu.
Ne zanima me pripadanje prepoznatljivom pravcu.
Zanima me mogućnost da izgradim vlastiti jezik.
Jer stvaranje kroz umjetnost za mene nije profesija.
To je način postojanja.